Bolnička zdravstvena skrb na drugoj lokaciji u prostoru Tvrđave Brod  datira iz vremena 1742 godine kada je uvedena u funkciju vojna pukovnija u punom sastavu u sklopu koje je bila i bolnica s 25 kreveta, što u današnje vrijeme odgovara kapacitetu ROLE II bolnice prema NATO klasifikaciji.

Velika Carska slavonska pogranična tvrđava Brod građena je u vremenu od 1715-1780 g. i ujedno je najveći objekat iste vrste u RH . U lijevom kavaliru koji omeđuje oružani trg ( najveći u RH ) nalazila se bolnica . U istoj bolnici koja se nalazila u sastavu Tvrđave Brod osim vojnih osoba, liječili su se i civili. Tijekom vremena Vojne krajine ( 1702. – 1871.) kapacitet bolnice u Tvrđavi Brod se povečavao do kapaciteta za smještaj 130 bolesnika ( ROLE III prema NATO standardu). Vojna bolnica je zauzimala prostor sedam kazamata u prizemlju i prvom katu u južnom dijelu lijevog krila kavalira tvrđave. Uz bolnicu tu je bio smješten i stan zapovjednika bolnice, prvog i drugog liječnika, sanitarni čvorovi s kupaonicom, ljekarna, bolnička mrtvačnica i praonica.

Osim rada u vojnoj bolnici tadašnje medicinsko osoblje imalo je i važnu ulogu u reguliranju rada sanitarnog kordona, održavanju i načinu provođenja karantene. Zakonska podloga za stvaranje sanitarnog kordona počiva na odluci Cara Karla VI iz 1728 godine u kojoj se navodi da se nasuprot turskim područjima zbog spriječavanja širenja zaraznih bolesti treba urediti stalna obrana. Godine 1730  Dvorsko ratno povjerenstvo poslalo je u Brod dr. Josipa Wagnera s ciljem provođenja mjera protiv izbijanja epidemije kuge koja je tada harala u Bosni (prema poznatim izvorima bio je to prvi fakultetski školovani liječnik koji je živio i radio u Brodu). Prvi Brodski kontumac ( karantena ) formiran je u prostoru stare Tvrđave Vukovac koja je bila locirana 300 metara uzvodno od Tvrđave Brod.

Godine 1770 Habsburška Monarhija donosi Opći zdravstveni zakon ( Generale Normativum Sanitatis) gdje se više od polovine odluka odnosi na održavanje sanitarnog kordona i ukazuje na njegov značaj. Sanitarni kordoni zajedno s sanitarnim povjerenstvima su zapravo prvi počeci organiziranog sustava javnog zdravstva Habsburške Monarhije.

Ukidanjem Vojne krajine 1871 godine i prelaskom na civilnu upravu, odlukom od 5. ožujka 1872 godine, ukinute su ustanove sanitetskog kordona, pa tako i brodski kontumac. Zbog razvojačenja Vojne krajine od 1873 godine , zabranjeno je korištenje vojne bolnice u tvrđavi za građanske potrebe. Od tog vremena nastupa premještanje gradske bolnice na više lokacija u gradu, do konačne izgradnje Gradske bolnice na sadašnjoj lokaciji koja je svečano počela s radom 1.04.1898 godine. Gradska bolnica Brod se postepeno razvijala i povečavala  kapacitete. Prvi liječnik specijalista u brodskoj bolnici bio je dr.Josip Benčević, specijalista kirurg koji i osniva prvi  Odjel za ženske i kirurške bolesti  1920 godine. Dr.Josip Benčević postaje ravnatelj Gradske bolnice 1930 godine.

Za vrijeme II svjetskog rata formirana je još jedna bolnička ustanova – Protuepidemijska bolnica kapaciteta 85 kreveta s karantenom locirana 100 metara od Gradske bolnice u prostorima Radničkog doma. Zbog sprečavanja širenja zaraznih bolesti, naročito pjegavog tifusa Protuepidemijska bolnica imala je i svoju odvojenu jedinicu, odnosno Raskužnu stanicu na lokaciji Bosanskog Broda , kapaciteta obrade 1500 osoba dnevno.

Za vrijeme II svjetskog rata Gradska bolnica povečava kapacitet  do 164 kreveta, ujedno i trpi značajna razaranja uslijed bombardiranja područja grada Broda. U bolnici se liječe civili i vojno osoblje raznih postrojbi, uključujući i pripadnike njemačkih vojnih formacija.

Nakon II svjetskog rata bolnica u Sl.Brodu povečava kapacitete, osnivaju se novi odjeli i obnavlja infrastruktura. Osniva  se 1955 godine i druga bolnica u gradu na lokaciji „ Plavo polje“.   U Sl.Brodu osniva se 1957 godine prvi Medicinski Centar u tadašnjoj SFRJ, ujedno i najveći u bivšoj državi.

Medicinski Centar u Republici Hrvatskoj pred sam početak Domovinskog rata imao je u svom sastavu bolnicu s 805 kreveta na dvije lokacije u Sl.Brodu ( Štampareva 42 i lokacija  Plavo polje), kao i opremu i instrumentarij za uspostavu vojne bolnice s kapacitetom za 5 operacionih sala.  Sve pripreme za organizaciju zdravstva u ratnoj situaciji obavljene su na vrijeme, stručno i profesionalno u suradnji s kriznim stožerom grada Sl.Broda, kriznim stožerom Ministarstva zdravstva RH i u suradnji s oružanim formacijama HV i MUP-a.

Ratna bolnica Sl.Brod je na osnovi zbrinjavanja ozlijeđenika tijekom 1991. -1995 godine najveća ratna bolnica tijekom Domovinskog rata u RH.  Bolnica Sl.Brod funkcionirala je tijekom razdoblja 1991.- 1995 godine u situaciji velike nesreće III i IV stupnja i nalazila se u :

Punoj mobilizaciji ( crveni stadij) – 6 mjeseci
Djelomičnoj mobilizaciji ( žuti stadij) – 24 mjeseca
Pripravnosti ( zeleni stadij) – 36 mjeseci

Zbog blizine crte bojišnice glavnoj zgradi bolnice i direktnoj ugroženosti pacijenata i djelatnika, formirana je i evakuacijska bolnica u naselju Glogovica tijekom 1992 godine.  Ratna bolnica Sl.Brod funkcionirala je tijekom 1992 godine istovremeno kao ROLE I , ROLE II i ROLE III bolnica ( prema NATO standardima)  obzirom na blizinu crte bojišnice i načina zbrinjavanja ranjenih i oboljelih. U pojednim danima tijekom 1992 godine Ratna bolnica Sl.Brod izvršavala je operativni program kapaciteta ROLE IV bolnice prema NATO standardima. Evakuacija ranjenih obavljena je pretežno kopnenim transportom. Manji dio ranjenih evakuiran je i zračnim sredstvima.

Tijekom 1991-1995 godine veliki broj djelatnika bolnice ( 44 liječnika, 33 med.sestre/tehničara, 62 djelatnika drugih struka)  dragovoljno pristupa u  postrojbe 108 br. HV,  139 br.HV,  157 br.HV,  3 bojne 3 mtbr HV,  2 topničko-raketnog diviziona PZO,  37 inžinjerijske bojne HV  i  postrojbi Specijalne policije.